Hrvoje Ćustić, rođen 21. listopada 1983. u Zadru, ostat će zauvijek zapamćen kao jedan od najtalentiranijih nogometaša koje je hrvatski nogomet imao. Njegov život i karijera, neraskidivo povezani sa zadarskim travnjakom, prekinuti su prerano – 3. travnja 2008. godine, u 24. godini života.
Mladi ofenzivac NK Zadra bio je poznat po svojoj borbenosti, talentu i poniznosti na terenu. Smatran velikim potencijalom hrvatskog nogometa, Ćustić je svojim igrama oduševljavao navijače, a njegova iznenadna smrt potresla je cijelu sportsku javnost.
Kobnog 29. ožujka 2008. godine, tijekom prvenstvene utakmice protiv Cibalije na stadionu Stanovi, došlo je do nesreće koja je zauvijek promijenila lice hrvatskog nogometa. U pokušaju da zadrži loptu u igri, Ćustić je izgubio ravnotežu i udario glavom u betonski zid koji se nalazio tik uz aut-liniju. Zid bez zaštitne ograde postao je simbol svega što je godinama mučilo domaću sportsku infrastrukturu – nebrige i nedostatka sigurnosnih standarda.
Nakon nekoliko dana borbe na Odjelu intenzivne njege zadarske bolnice, Hrvoje je, unatoč naporima liječnika, preminuo od posljedica teških ozljeda. Vijest o njegovoj smrti ujedinila je Hrvatsku u tišini i žalosti – HNL je zaustavljen, utakmice su započinjale minutama šutnje, a njegovi suigrači, treneri i navijači tugovali za mladićem čiji je osmijeh do jučer krasio teren.
Najdublje sjećanje na Hrvoja godinama je čuvao njegov suigrač i prijatelj, vratar Danijel Subašić, koji je nakon svake utakmice skidao dres i pokazivao majicu s njegovim likom – posvetu prijatelju koji je prerano otišao. Grad Zadar nikada nije zaboravio svog sina. Na stadionu Stanovi podignut je mural u njegovu čast, a dres s brojem 24 povučen je iz upotrebe – zauvijek pripada Hrvoju Ćustiću.
Godine prolaze, ali njegova priča ostaje opomena i podsjetnik na važnost sigurnosti na sportskim terenima. Hrvoje Ćustić ostaje simbol talenta, strasti i ljubavi prema nogometu – mladić čije ime i danas živi u srcima onih koji se sjećaju.
