Hrvatski reprezentativac Franjo Ivanović u razgovoru za portugalski Transfermarkt otvoreno je govorio o svojim ambicijama, napretku i dojmovima iz Benfice, gdje odnedavno surađuje s poznatim trenerom Joseom Mourinhom.
“Izvan terena je super prijateljski nastrojen i opušten, a na terenu je zahtjevan, pedantan i vrlo ozbiljan. Sretan sam što mogu učiti od njega. Pažljivo slušam svaku riječ jer je on postigao sve o čemu ja sanjam, a to je osvajanje Lige prvaka”, rekao je 22-godišnji napadač.
Mourinho, koji je Ligu prvaka osvajao s Portom (2004.) i Interom (2010.), ovog je ljeta preuzeo klupu Benfice nakon odlaska Brune Lagea. Ivanović je u Lisabon stigao nešto ranije, iz belgijskog prvaka Union Saint-Gilloisea, gdje je prošle sezone odigrao sjajnu sezonu.
Prema podacima Transfermarkta, njegova trenutna vrijednost iznosi oko 20 milijuna eura, ali mladi Hrvat cilja visoko:
“Posljednjih nekoliko godina bilo je naprosto nevjerojatno. Kad su me procijenili na 5 milijuna, pomislio sam: ‘Wow!’. Naknadna ažuriranja djelovala su nadrealno, a najnovije je bilo jednostavno brutalno. Sada želim dosegnuti 30 milijuna eura, ali krajnji cilj bi bio 100 ili 150 milijuna eura. Mislim da je važno postaviti visoke ciljeve.”
Saint-Gilloise je prošle sezone nakon dugih 90 godina osvojio naslov belgijskog prvaka, a Ivanović je bio jedan od ključnih igrača s 21 pogotkom i sedam asistencija.
“Saint-Gilloise je bio blagoslov u mojoj karijeri. Vrlo sam zahvalan klubu što mi je pružio priliku. Belgijsko prvenstvo je izvrsno za mlade igrače. Pomoglo mi je da rastem, i kao igrač i kao osoba.”
Premda je sustav belgijskog prvenstva specifičan, Ivanović smatra da nije sasvim pravedan:
“Sustav doigravanja donosi uzbuđenje, naravno, ali za mene je to nepravedan sustav. Genk je mjesecima bio izvrstan i na kraju nije nagrađen.”
Za mladog napadača zanimanje su pokazali i klubovi iz Bundeslige, uključujući Bayern i Eintracht Frankfurt, no Benfica je bila najbrža – platila je 22,8 milijuna eura, što je rekordan transfer u povijesti belgijskog kluba.
“Bio sam ponosan kada sam vidio svoje ime povezano s tim klubovima. Bilo je razgovora s njemačkim momčadima, da. Ali, Benfica je predstavila projekt koji me najviše uvjerio. Kad sam stigao u Lisabon, odmah sam shvatio veličinu Benfice. Na aerodromu je bilo 30 ili 40 novinara i televizijskih ekipa. Na Instagramu sam primio tisuće poruka. Status koji klub ima u zemlji je nevjerojatan, svi žele fotografiju ili autogram.”
“Kad sam ušao u trenažni centar, osjećao sam se kao da sam u Disneylandu. Sve je na drugoj razini. Ali, ono što me najviše impresioniralo bila je prva utakmica na Estadio da Luzu. Atmosfera je zapanjujuća: trčiš više, napraviš dodatni metar, samo zbog energije stadiona.”
U dresu Benfice Ivanović je zasad upisao 16 nastupa, četiri pogotka i jednu asistenciju.
“Pritisak je uvijek tu, bez obzira na broj na majici. Važno je ne razmišljati o transferu, inače se blokiraš. Kad igram, ono što osjećam je čista sreća. Nema ništa bolje od toga da budeš profesionalni nogometaš.”
Benfica je u Ligi prvaka startala s tri poraza, ali Ivanović ne skriva uzbuđenje što ima priliku igrati u tom natjecanju:
“To je vrhunac klupskog nogometa. Još se sjećam posjeta Stamford Bridgeu kao dijete, a sada mi se odlazak tamo u ulozi profesionalnog igrača čini nestvarnim. Kao djetetu mi nisu dopuštali ni da gledam utakmice do kraja jer sam sljedeći dan imao školu. Sada ih mogu doživjeti na terenu, što je fantastično.”
Reprezentativni dres za njega ima poseban značaj:
“Ponosan sam što predstavljam Hrvatsku jer sam oduvijek bio njen navijač. Na početku sam se osjećao kao da sam u reklami za sportski brend, navijač koji živi san. Ivan Perišić mi je puno pomogao, dao mi vrijedne savjete. On je pravi stroj. Vratio se nakon rupture križnog ligamenta i nastavlja nastupati na najvišoj razini.”
Unatoč velikim transferima i rastu popularnosti, Ivanović ostaje čvrsto na zemlji:
“Ima igrača koji troše bogatstvo na odmore ili automobile. Radije provodim vrijeme s obitelji u Hrvatskoj. Moj moto je jednostavan: Ne moram ništa raditi, osim biti u miru sa sobom.”
