Nogometaši Rijeke nisu uspjeli savladati prepreku zvanu Ludogorets. Bugarski prvak nije pokazao apsolutno ništa, ali bio je ipak onaj malo bolji protivnik od dva loša.
Crveni kartoni sasvim su sigurno koštali Rijeku nekakvih nadanja i uspješnijeg rezultata, ali to ne smije biti nikakav alibi. Rijeka je na Rujevici igrala strateški, bez nekakvog plana uopće za napadačkim nogometom, pa čak i bez klasičnog napadača, s Frukom u vrhu napada te Ndockytom koji to nije na krilnoj poziciji.
Rijeka je bila jalova, bezopasna i bezidejna. Blok je radio odlično, ali to nije pristup kojim se treba ići protiv jedne ovakve momčadi koja je na razini Rijeke i s kojim bi se hrvatski prvak morao obračunati na pravi i agresivniji način.
Nije se ništa promijenilo niti u uzvratu, Đalović je istrčao s istim sastavom kao i na Rujevici: Oreč, Majstorović, Radeljić, Devetak – Dantas, Petrovič, Janković – Ndockyt, Fruk, Menalo.
Jedini igrač koji je radio probleme i donosio nekakvu prevagu na terenu bio je Toni Fruk, ostalo nije vrijedno spomena. Osim njega kao svijetlo pojačanje pokazao se Lasickas, igrač koji je ovog ljeta stigao iz Mađarskog Ferencvaroša i s jednim potezom pokazao zašto mora igrati prije Devetaka.
